понедељак, 26. март 2018.

NAJSLAVNIJI SOMBORSKI SVATOVI


Nakon 25 godina upornog čekanja i 11 godina posle prve neuspele veridbe sa svojim izabranikom Lazom Kostićem, Somborka Julijana Palanački dočekala ga je, konačno, pred oltarom, već umornog od dugogodišnjih lutanja i nemaštine. Slavni pesnik, jedan od najobrazovanijih i najumnijih Srba svog vremena, pristao je da se u 55. godini života skrasi. Njegovi uticajni prijatelji, među kojima su bili i patrijarh Georgije Branković, kao i najimućniji vojvođanski Srbin tog doba Lazar Dunđerski, požurivali su Kostićevu nameru da se oženi bogatom somborskom naslednicom. U nedelju, 22. septembra 1895. godine, u prepunoj somborskoj Svetođurđevskoj crkvi, mladence je venčao paroh Jovan Momirović (deda po majci književnika Veljka Petrovića). Kumovao im je Lazar Dunđerski, stari svat bio je somborski veleposednik Jakov Lalošević, a dever ovdašnji advokat Đoka Čordar. Veljko Petrović, tada još dečak, sećao se dobro tog venčanja: „To je bilo, za ono doba, za onu našu srpsku građansku sredinu, krupan, uzbudljiv događaj... Laza s progrušanom čupavom kosom, zbrčkanih već obraza, a mlada u divnoj, svilenoj, penastoj belini, s povelikim podvaljkom, veoma ugojena, sva masivno obla, sa spuštenim stidljivim očima i blaženim osmejkom dobrodušnog srećnog stvorenja. Kostić pored nje činio je utisak, u najbolju ruku stranca – zamenika nekom daleko odsutnom ženiku. Žmirio je na jedno oko i kao gledao u stranu, u ništa. Ipak, u ovom, po svemu elitnom, već i zbog samog obreda donekle uštogljenom društvu, i ovakav, pomalo zgužvan, nahero, do izvesne mere smešno odudaran, Laza Kostić se izdvajao otmenošću“... Ostalo je istorija.

Milan Stepanović
(preuzeto sa fb profila)

Нема коментара: