Ovo je najbolja "Enigmokolonija" na kojoj sam bio!?

Četrnaesta Enigmatska kolonija održana je proteklog vikenda u "Drinskoj oazi" (mjesto: Velika Reka kod Malog Zvornika). Ovo je najbolja enigmatska kolonija na kojoj sam bio. Doduše, i ranije enigmatske kolonije bile su najbolje.
Ko nije bio na ovim okupljanjima enigmata, koje organizuje ED "Đorđe Natošević", ne može ni pretpostaviti šta je propustio. Dosadašnje kolonije održavane su 12 puta u Somboru i jednom u Kruševcu i obično se sastoje od 20% takmičenja, 20% stvaralaštva i 60% prijatnog druženja. Ovoga puta smo ovaj procenat od 60% druženja značajno popravili. Željku Dimoviću skidam kapu u znak čestitanja za organizaciju i roštiljdžijsku vještinu. Mirko Rančić (sekretar) imao je takođe značajnu ulogu (kuharske majstorije), a ja kao treći Natoševićevac imao sam ulogu uveseljavanja gostiju (nekada se to zvalo: dvorska luda).
Bilo nas je 14 (Miroslav, Zorica, Mišo, Ljubiša, Nikola, Zoran, Branislav, Dragan, Sreten, Mirko, Novo, Mirko, Željko i Slavko). Interesantno zapažanje - trinaesta kolonija imala je 13 učesnika. Mjesto održavanja izabrao je Željko i za izbor je dobio pet plus (sa zvjezdicom). Prelijepo.
Objekat je na obali Drine, lijepo uređen a u 6 apartmana može da se udobno smjesti 15-18 gostiju.


Natoševci su krenuli u petak prije 7 sati (sastali smo se u Novom Sadu u 9), na Fruškoj gori smo kafenisali i na lice mjesta smo stigli nešto iza 12 sati. Željko je dobio plus i za vožnju. Prije nas (deset minuta) stigla je beogradska grupa, pojačana Nikolom Makedonskim, koji našem skupu godinama obezbjeđuje međunarodni karakter. Krenuli smo odmah radno - rakijica, kafica i ručkić i onda "bućić" u bazen. Nije bilo neposlušnih (čak su i neki trezvenjaci cvrcnuli po jednu mučenicu). Voda je prijatna, pivo (na koje smo ubrzo prešli) još prijatnije pa je atmosfera dobila neke neočekivane obrte. Da situacija ne bi izmakla kontroli morao sam uvesti pravilo: "Ne služimo pijane goste". Oni koji su bili sumnjivi poslati su na triježnjenje (drijemku). Jednog (nećemo ga imenovati) jedva smo istjerali iz bazena. Tvrdio je da je sve pod kontrolom, ali se kasnije diskretno raspitivao kako je stigao do kreveta. U međuvremenu je stigao i gazda Miladin sa supruigom Gocom. Upoznali smo se sa njima, a više oni sa nama. Vidili su s kim imaju posla i nisu imali (većih) primjedbi. Pridružili su nam se. Njih ne računamo u koloniste jedino iz razloga što nisu učestvovali u takmičarskim i sastavljačkim aktivnostima.



Noć je bila topla i vedra, mi još vedriji a na roštilju cvrči mesina (Željko ima dobre veze kod somborskih mesara pa smo dobili kvalitetan materijal). Roštiljdžije: Željko, Miladin i Mirko. Ostali pomalo pomažu. Komšinica (koja takođe ima goste) dolazila je da interveniše da se muzika malo utiša. Miladin nam daje signal da dotičnoj gospođi ne smeta muzika već da joj je vjerovatno za oko zapao neko od bazenskih kupača (Stvarno, muzika nije bila preglasna. Raspitali smo se -čula se svega do 20-tak km udaljenog Zvornika). Zabava je trajala do kasno u noć. Umjereno smo jeli, umjereno pili, umjereno pričali, umjereno raspravljali enigamtske teme, i za tili čas dočekasmo 2 sata. U to doba noći najbolje se donose trezvene odluke te smo održali jedan ad-hok sastanak sa temom "Da li treba smjeniti rukovodstvo ESS-a i koga postaviti na njihovo mjesto". Jednoglasno smo zaključili da ih sve trepa posmijenjivati (za odluku su glasali i trojica koje smo smijenili). U produžetku plodotvonog sastanka, ipak smo ih ponovo ustoličili, pa opet smijenili, pa opet ustoličili...(sutradan smo saznali da su isti, ipak, još uvijek na vlasti). Ovaj ozbiljan sastanak propraćen je cikom i vriskom (veselom) što ovoj koloniji dodaje još više poena za uspješnost i umjetnički dojam. Mi pribraniji i skloniji zdravom načinu života, ustali smo u cik zore (oko 6) i uživali smo u jutarnjoj svežini. Ljepota je neopisiva pa je neću ni opisivati. Tačno u 8.00 podviknuo sam : "KAFA!". U 8.01 dreknuo sam još jednom: "Ko hoće kafu da pije, neka odmah ustaje!", a u 8.02 "Kafaaaaaaaaa, posljednji poziv!". U 8.03 svi smo pili kafu. Što ti je autoritet (hmmmm...ili im je možda zamirisala razbuđuša?).

Stigli su i gosti iz Valjeva (Radosavljevići), Loznice (Perić) i Malog Zvornika (Zekić). Ubrzo smo imali enigmatsku tribinu "Samo o enigmatici!". Bilo je konstruktivnih razgovora, pomalo rasporava, pomalo neslaganja, pomalo slaganja, pomalo bučnih govornika...ali sve u svemu...pričali smo o enigmatici (i ni o čemu drugom). Doduše, u jednom momentu morao sam da zaplijenim flašu "dušice" i flašu "miladinovke" koje su se slučajno našle na konferencijskom stolu te su, kao takve, ometale koncentraciju pojedinih govornika. Potom smo igrali kvizovku. Osam učesnka podjeljeno je u dvije grupe. Ja sam imao "sreću" jer su u mojoj grupi bili Dragan Radosavljević, Branislav Nikić i Sreten Perić, sve odlični igrači. Uz malo moje umješnosti, i podosta sreće zauzeo sam prvo mjesto pa sam u polufinalu igrao sa Mirkom. Drugi polufinalisti bili su Željko i Sreten. U finalu sam u dobroj partiji sakupio nekoliko poena više od Perića. Dobar turnir. Najbolja partija bila je između Nikića i Perića. Ručak. Kupanje.
U slobodno vrijeme sastavljamo anagrame, rebuse, ukrštenice,... pojedinci pecaju (neki imaju i uspjeha), razgovaramo (tzv. rad "po komisijama"). Veoooooma lijepo. Majstori su u kotlić stavili sve što pravi kuharski majstori stavljaju, te se sve odvija po planu pod radnim naslovom: "Uživajte kad možete!". Povremeno, ali samo povremeno, mislimo na kolege koji ovu ljepotu propuštaju. U subotu su se sastvaljali naslovni anagrami. Ja sam zapazio naslov "Iz dupeta u glavu" te sam morao, ali baš morao, da prijavim anagram: DAVATI LEPU GUZU. Vrijeme brzo prolazi. U nedelju smo se i "takmičili". Rješavali smo nakakve ukrštenice. Srećom, Željko je to znalački osmislio pa je sve bilo gotovo za 15-tak minuta. Istovremeno su predali rješenja Bane i Sreten te su podijelili prvo mjesto. Nastavljamo sa razgovorima. Ma ne znam što ja ovo sve vama pričam? Nemoguće je opisati. Dođite sledeći put da ne moram da se patim kako bih dočarao nešto što je nemoguće dočarati. Veliki kvalitet kolonije jeste i odlučivanje o nagradama. Odmah smo se dogovorili da glavnu nagradu prebacimo za Kikindu, te će tako petodnevno putovanje u Prag ED "Natošević" i "Ivontravel" pokloniti na Susretima enigmata Srbije. Takođe, lako smo odabrali i najuspješnije radove. Mirko je imao dobar naslovni anagram, a onaj moj nije za javno publikovanje pa sam samoinicijativno sugerisao "žiriju" da Mirko bude prvi, a da "guza" može na visoko drugo mjesto. Takođe smo lako odabrali i najbolje sastave na koloniji - Nikićev rebus i Željkov anagram. Najuspješniji učesnik kolonije Mirko Rančić (u konkurenciji za laskavu titulu bili smo još Perić i ja) takođe je jednoglasno izabran. Ovo je bio samo subjektivan pogled na ovo tronevno veselo druženje (odnosno pokušaj da dočaram onima koji nisu imali sreće da budu sa nama na Drini). Nije moglo kraće da se napiše, ali je moglo bolje!

Fotografije s ovog druženja možete videti ovde!