U komentarima uz članak objavljen na ovom blogu 30. XII. 2010. godine spomenut je i vertep. Prenosimo članak Jovana Nedića s web-stranice Mirovne grupe Oaza (www.oaza-bm.hr) o vertepu, koji se u njegovom rodnom selu Bolmanu i danas nosi.
Na Badnjak, u šest sati uveče, kad se oglase crkvena zvona, u baranjskom selu Bolmanu domaćini unesu slamu u kuću i ukućanima čestitaju Badnje veče riječima: "Dobarveče, sretno vam badnje veče", na što mu oni odgovore: "Živ i zdrav bio!" Potom domaćin slamu stavi pod "astal", a domaćica nekoliko slamki i nešto sitnog novca stavi "nastal" (na stol) i prekrije ga "stoljnjakom" te postavi za večeru. Jede se "posni gra" i posebno ispečeni "lebac" koji se zove "zdravlje". Poslije večere ukućani se zaslade orasima i "dunstom" (kompotom).
U isto vrijeme seoski dječaci počnu od kuće do kuće nositi vertep. Običaj nošenja vertepa u nekim baranjskim selima poznat je od davnina. U Bolmanu se taj običaj održao do današnjih dana i nikad se nije prekidao. Evo kako nošenje vertepa opisuje Milan Dvornić u knjizi "Oj, Vidovo, Vidovo" (2008):
Učesnici u vertepskoj igri su školska djeca, dječaci, obično njih šestorica. Jedan je car Irod, trojica su mudraci – Gašpar, Valtazar i Melhior i dvojica čobani – gube. Car Irod i mudraci obučeni su u crkvene stihare. Na glavama nose kape od kartona, ukrašene krstom, mjesecom i zvijezdama, a u rukama nose sablje, najčešće drvene. Gube obuku preokrenute kožuške, na glavi nose šubare, u rukama čobanski štap – kuku i klepetušu. Neki naprave i brade od kučina, a u ustima drže lule. Sa sobom nose drvenu maketu crkve, a nekad su na dasci nosili "crkvicu" u kojoj je bila upaljena svijeća.
Svoj dolazak najave zvonom, pjevajući "Roždestvo". Kad uđu u kuću, izvode dramski dio vertepske igre, izgovaraju tekstove kako ih je sveštenik naučio. Po završetku čestitaju ukućanima Božić. Oni im za uzvrat daruju novac u kasu, a nekad su im darivali kobasicu ili komad pečenja u torbu. Negdje su im (Branjina) darivali kolač buzdovan, koji je za njih ispečen.
Kad obiđu selo, međusobno podijele sve što su dobili.
Na Badnjak, u šest sati uveče, kad se oglase crkvena zvona, u baranjskom selu Bolmanu domaćini unesu slamu u kuću i ukućanima čestitaju Badnje veče riječima: "Dobarveče, sretno vam badnje veče", na što mu oni odgovore: "Živ i zdrav bio!" Potom domaćin slamu stavi pod "astal", a domaćica nekoliko slamki i nešto sitnog novca stavi "nastal" (na stol) i prekrije ga "stoljnjakom" te postavi za večeru. Jede se "posni gra" i posebno ispečeni "lebac" koji se zove "zdravlje". Poslije večere ukućani se zaslade orasima i "dunstom" (kompotom).
U isto vrijeme seoski dječaci počnu od kuće do kuće nositi vertep. Običaj nošenja vertepa u nekim baranjskim selima poznat je od davnina. U Bolmanu se taj običaj održao do današnjih dana i nikad se nije prekidao. Evo kako nošenje vertepa opisuje Milan Dvornić u knjizi "Oj, Vidovo, Vidovo" (2008):
Učesnici u vertepskoj igri su školska djeca, dječaci, obično njih šestorica. Jedan je car Irod, trojica su mudraci – Gašpar, Valtazar i Melhior i dvojica čobani – gube. Car Irod i mudraci obučeni su u crkvene stihare. Na glavama nose kape od kartona, ukrašene krstom, mjesecom i zvijezdama, a u rukama nose sablje, najčešće drvene. Gube obuku preokrenute kožuške, na glavi nose šubare, u rukama čobanski štap – kuku i klepetušu. Neki naprave i brade od kučina, a u ustima drže lule. Sa sobom nose drvenu maketu crkve, a nekad su na dasci nosili "crkvicu" u kojoj je bila upaljena svijeća.
Svoj dolazak najave zvonom, pjevajući "Roždestvo". Kad uđu u kuću, izvode dramski dio vertepske igre, izgovaraju tekstove kako ih je sveštenik naučio. Po završetku čestitaju ukućanima Božić. Oni im za uzvrat daruju novac u kasu, a nekad su im darivali kobasicu ili komad pečenja u torbu. Negdje su im (Branjina) darivali kolač buzdovan, koji je za njih ispečen.
Kad obiđu selo, međusobno podijele sve što su dobili.
5 коментара:
Dobra vest potencijalnim učesnicima ovogodišnje 14. Enigmokolonije.
Termin je okvirno određen (15-17 jun)!!!
Lokacija je kao što je i nagovešteno na prošloj Koloniji i SES u Požarevcu "Drinska oaza" u mestu Velika Reka, kod Malog Zvornika.
Ovih dana očekujem potvrdu termina od vlasnika vile i dogovor oko cene.
Pošto je broj mesta ograničen (oko 25), odmah nakon objavljivanja obaveštenja o Koloniji na blogu i ostalim sajtovima, možete početi sa prijavljivanjem.
Ove godine biće obavezna uplata kotizacije za smeštaj, kako bi na vreme rezervisali svoje učešće.
Već imamo trojicu prijavljenih:
1. Žeca
2. Ero
3. Mirko
Zahvaljujem na objavljivanju članka o vertepu. Ako se takav običaj njeguje još u nekom mjestu, predlažem da ga ovdje opiše onaj kome je to poznato (fotografije dobrodošle).
PS. Zašto mene nema na spisku za Veliku Reku?
4. Jovan
...izvinjavam se, ti se podrazumevaš, samo čekam potvrdu.
Ova trojica potvrdila još juče.
E moj zemljače, stariš!!! Odkad sam ja prijavljen, još kad si pre nekoliko meseci objavio da će Kolonija idući put biti u tu Veliku Reku (koju nema na mapama Srbije). Onda sam ti tražio da nam potanko opišeš kakve su saobraćajne veze sa tim mestom da znam (i ostali naravno) kako da dođem(o) dotle. Da li će svako ići u svoju režiju, ili će možda centralno skupljanje biti negde, recimo, u Beogradu, a onda organizovano do mesta destinacije.
Trebam(o) itinerar zemljače!
Nikola Petkovski
5. Petkovski
zemljače oko detalje ćemo uskoro, kada budem znao sve detalje.
Onda stiže i itinerar. Najverovatnije će svako dolaziti u sopstvenoj režiji, mada bi najbolje bilo doći sa recimo 2-3 automobila iz Bg.
Постави коментар